Literarna analiza romana Stjepana Tomasa
Jesen '91 - Zima '91
Početak rata, život u Osijeku, dnevnički zapisi dvanaestogodišnje Cvijete od rujna do prosinca 1991.
Prosinac '91 - Ožujak '92
Boravak u austrijskom izbjeglištvu, prilagođavanje novom okruženju i čekanje povratka kući.
Ožujak - Svibanj '92
Povratak u Osijek, suočavanje s razrušenim gradom i nastavljanjem ratne stvarnosti.
Roman je napisan u formi dnevničkih zapisa dvanaestogodišnje djevojčice Cvijete tijekom Domovinskog rata. Kroz njezinu perspektivu prikazana je ratna trauma djece i proces prisilnog odrastanja u izvanrednim okolnostima.
Početak rata, odgađanje školske godine, život u strahu od granata
Smrt trinaestogodišnje Ivane Vujić - prekretnička točka u Cvijetinoj perspektivi
Pad Vukovara, pojačavanje bombardiranja Osijeka
Odluka roditelja o slanju Cvijete u austrijsko izbjeglište
Boravak u Pinkafeldu, nastava, čekanje povratka
Povratak u razrušeni Osijek, nastavak ratnih zbivanja
Petogodišnja djevojčica čiji "tata spava s anđelima" - simbol ratnih žrtava
Pati od klaustrofobije, igra šah s tatom, predstavlja civilnu stranu rata
Srbin koji živi u Osijeku, simbol složenosti ratnih identiteta
Tatin prijatelj, odlazi u Vukovar tražiti majku - predstavlja hrabrost i žrtvovanje
Ratni izvjestitelj iz Baranje, donosi vijesti s bojišnice
13-godišnja djevojčica ubijena granatom - predstavlja nevine žrtve rata
Učiteljica u Pinkafeldu, brižna i razumna odgojiteljica
Učenik u izbjeglištvu, predstavlja se kao ratni veteran
Susjedove mačke koje Cvijeta čuva - simbol normalnog života i odgovornosti
Prisilno odrastanje, gubitak nevinosti, suočavanje s realnošću smrti i razaranja.
Promjena obiteljskih uloga, održavanje veza unatoč razdvojenosti.
Pitanja nacionalnog identiteta, problema multietnične zajednice u ratu.
Dnevnik kao način suočavanja sa strahom, trauma i neizvjesnošću.
Religiozni motivi kao izvor snage, pitanja o Božjoj pravdi u ratu.
Suočavanje s gubitkom, simbolika "tata koji spava s anđelima".
Na početku Cvijeta je tipična dvanaestogodišnja djevojčica suočena s dramatičnom promjenom iz bezbrižnog djetinjstva u ratnu stvarnost.
"nema igranja u vrtu ili na ulici, nema kina ni zadržavanja ispred škole... nema onoga što bismo mogli nazvati običnim životom"
Cvijeta vrlo brzo shvaća funkciju pisanja kao načina suočavanja sa strahom.
"Cvijeta svoj strah zapisuje u svoj dnevnik, i tako se s njim bori"
Kroz zapise postaje vidljiva Cvijetina sposobnost analize i refleksije, iako autor je zadržava na promatračkoj poziciji.
"Bog je digao ruke od nas, kaže moja mama, ali ja joj ne vjerujem"
Cvijeta postaje svjesna prisilnog odrastanja i gubitka djetinjstva.
"s nepunih trinaest godina [je] prisiljena da ne prestano pokušava uskladiti političku, opasnu ratnu i svoju vlastitu djetinjsku stvarnost"
Na kraju Cvijeta pokazuje da je internalizirala ulogu svjedoka ratnih događanja.
"Zapisivala [sam] svoje doživljaje i razmišljanja u svoj mali ratni dnevnik"
"s nepunih trinaest godina prisiljena da neprestano pokušava uskladiti političku, opasnu ratnu i svoju vlastitu djetinjstvu stvarnost"
"Bojim se. Bojim se od ranog jutra do kasne noći. Trzam se u snu i buncam nerazumljive riječi"
"tata je posve preuzeo domaćinstvo. Ne znam da li bih se smijala ili tugovala kad ga pas šaminu pregaču"
Smrt Ivane Vujić i pitanja o djeci koja su "ostala bez mame ili tate"
"Bog je digao ruke od nas, kaže moja mama, ali ja joj ne vjerujem"
"Cvijeta svoj strah zapisuje u svoj dnevnik, i tako se s njim bori"
Kroz likove poput Sekulića - složenost identiteta u ratno vrijeme
"Želim svijet priča i bajki. Želim ostati Petar Pan"
Središnji motiv - prisilno odrastanje djeteta u ratnim uvjetima, življenje u podrumima, gubitak sigurnosti djetinjstva.
Dramatična promjena iz bezbrižnog djetinjstva u ratnu stvarnost - nema običnog života.
Preobrazba obiteljskih uloga - tata preuzima domaćinstvo, mama nastoji održati normalnost.
Simbol "tate koji spava s anđelima" - smrt očeva i gubitak zaštitnika.
Pitanja nacionalnog identiteta kroz likove poput Sekulića i probleme u izbjeglištvu.
Religiozni motivi - obraćanja Bogu, pitanja o tome zašto Bog dopušta rat.
Dnevnik kao terapijska forma - Cvijeta piše kako bi se nosila sa strahom i neizvjesnošću, meta-literarni motiv o snazi pisanja u teškim trenucima.
Ovi motivi čine djelo autentičnim svjedočenjem o dječjoj perspektivi rata, gdje se kroz jednostavan jezik djeteta prenose složene teme rata, identiteta i preživljavanja. Roman predstavlja važan doprinos hrvatskoj ratnoj književnosti i dječjoj književnosti općenito.